14 travnja 2010

Odlazak...


Znadeš li da si se trebao zvati Bubi?...
Ipak si postao Nero...
Prvi si dan bio uplašen i samo si se skrivao...



Prvo smo bili samo ti i ja...


Pa je stigao i gazda...


Tu je bio i Nino koji te je obožavao...


Ubrzo je došla i Doda,naša se mala obitelj širila...




Šta je sve ona radila od tebe...tako si strpljivo podnosio čupanje,čak i ugrize njena dva zubića,držanje za uho dok je kraj tebe radila prve korake...

Ljeto i more su nam bili naj draži...



No i zime smo voljeli,vuči sanjke po snijegu na Srednjoškolskom igralištu...



Obožavao si spavati u ludim pozama i na čudnim mjestima...





Nino je odraso,Doda je narasla...a ti si ostario...
Nisam željela vjerovati u to da imaš 16 godina...

Da sve više spavaš...i da nam je svaki dan zajedno poklonjen...



I naša zadnja slika...



Koliko si nam samo veselja i ljubavi pružio...

i otišao...

Vjerujem da sad trčiš "gore" nekom zelenom livadom...

i vjerujem da ću te tamo jednog dana naći...

Zbogom draga moja capice...

04 travnja 2010