27 prosinca 2009

SWAP...Božić...cirkus...idemo dalje...

Par dana prije Božića primila sam kovertu...
Stigao je SWAP od Sandre.
Tema je bila cvijeće.Evo što je bilo u paketu.

Skakala sam po ulici ko divljak,jer sam već vani otvorila kovertu...Poštar i ja smo sve pregledali,a njegova je reakcija bila:"Nevjerojatno šta ta ženska radi!"
Mislim da joj veće priznanje ne treba,kad je i on kao muško ostao zadivljen...
Sandra,tisuću puta HVALA još jednom!

Idući dan na forumu je objavljen i moj SWAP koji sam poslala Mashi...







Radila sam ga u tri djela...imala sam još ideja,ali na žalost ne i vremena...
Prvo je kutija ,sličnu i sama imam doma.Na poklopcu kutije je probušena rupa.U kutiju stavim klupko vune ili konca,ovisi čime radim,provučem nit kroz rupu,poklopim i dalje na miru štrikam ili heklam i ne trčim po kući za klupkom koje bježi.
Kutiju,naravno po vlastitoj volji ukrasim bilo čime.Ovo je inače kutija od nekakvog krem namaza slično eurocremu...moja je kantica od kiselog vrhnja!Dakle,nikakva skupa inovacija,samo ideja i malo vremena,a rezultat odličan!
Naravno,morala sam metnuti i klupko unutra,a jedno ko ni jedno pa sam u paket dodala još dva...sad će biti dovoljno za neku kapu ili našto slićno...

Drugi dio paketa je bio milje...cvjetni uzorak,naravno!
Kao da sam znala mjeru,divno se uklopio na Mashinu vitrinu...

A treći dio nije imao veze sa cvijećem...no znala sam da moja partnerica ima unučicu,pa kako su dani blagdana,izvezla sam Djedicu kako se spušta niz dimnjak,prišila ga na čizmicu,čizmicu napunila slatkišima i razveselila ne znam jel više unučicu ili baku!

Došao je i Božić...



Kako sam ja pravi luđak što se drvca tiće...morali smo ga piliti i od zgora i od zdola jer mora biti veeeelikooooo,od poda do plafona...
O hrani i kolačima neću ovaj puta,jedino u šta stanem ovih dana je muževa trenirka...jako je rastezljiva...

...cirkus...

Hmm...dugo sam razmišljala,možda je i bolje niš ne pisati...
Shvatila sam ovih dana da su ljudi jako zločesti...ma shvatila sam ja to odavno,ali nisam htjela sama sebi priznati.
Tako sam lijepo odlučila da od sada imam svoj blog,na koji su svi dobro došli,a sve druge vidove foruma i sličnih stranica zaobilazim u širokom luku...i velim im ZBOGOM!

e,tako...idemo dalje...

25 prosinca 2009

SRETAN BOŽIĆ !


Svima od srca želim sretan i blagoslovljen Božić!!!

22 studenoga 2009

Svega pomalo...

Nekako ne stignem pisati ovaj blog...
Stalno neke obaveze,stalno neko jurcanje...
I onda krepa fotić pa niš nemreš ni pokazati...

Evo,sad se stanje malo vratilo u normalu.

Dovršila sam tuniku.

već je dobrano iznošena...samo nikako uloviti moju kćer da poslikam.I sad je bila tu cca 15 sekundi,pa šta uloviš,uloviš,nema popravnog...slika je jedna i gotovo!

Pa smo se družili u našem klubu...
Ovo je subota 14.11.2009.


Ako ste pomislili da smo nešto izgubili pa plazimo po podu...nije,to naš Slavonac pokazuje necanje,od početne faze tj.od izrade osnovne mreže...

Neki su uoprno čučali,a neki odustali jer im se od svega zapetljalo pred očima.

Bez obzira što imam malo vremena ipak nešto radim...
Pletem vestu.

Vunica je dosta tanka pa polako ide.Naravno ne radim po nikakvim uputama (kao i obično...) imam neku svoju sliku u glavi,pa bumo vidli kaj bu od toga ispalo...

Pa smo se ove subote ponovo malo družili.
Subota 21.11.2009.



Imali smo tematsko druženje...
Kako se bliže blagdani,naša draga Lorna imala je demonstraciju izrade Adventskog vjenčića.
Uz smijeh i zabavu puno smo toga naučili,a rezultate pogledajte sami...

Istina radim još neke stvarčice...ali to je tajna!
Radi se o ovogodišnjem swapu...slike slijede kad moja partnerica dobije svoj paketić.

Do novog druženja...

26 listopada 2009

Druženje...

Još me drži...
Još uvijek sam vesela...
I jedva čekam subotu!!!

Ove subote okupilo se veselo društvance.
Istina,malo sam se pribojavala toga što se večina nas nije nikada upoznala,pa da ne bi bilo muk i tišina...
No već nakon par minuta pričale smo ko da se sastajemo 100-ti put.



Nama je stvarno bilo prekrasno,a nadamo se da će nas idući puta biti više.
Ako želite vidjeti više slika,nalaze se OVDJE

Tamo sam marljivo radila,a nastavila sam i doma...naravno ni u pola tako veselo,ali...napredujem.


Jučer na večer imali smo posjetu u našem dvorištu.
Doda je sva u panici dotrčala u moju sobu i viče:"Mama,Mali hrska nekaj vani!Mislim da je jež!"
Sjurila sam se s kata u dvorište,poznajući svoju zver...
I tamo našla...

Na sreću,Mali pas mu nije ništa napravio,polomio par iglica jer ga je nosao oklo...možda ga je htio u kuću donijeti.Tko bi ga znao?!?Ježurki smo dali mlijeko,malo je mljackao i uputio se kući...
A Mali je malo raskrvario zub-očito je pre jako stisnuo ješka-no niš strašno.
Kako je ponovo bio ranjen...smjestio se kao pravi bolesnik...

u krevet...

18 listopada 2009

Naslov...

Iskreno,uopće ne znam koji bi naslov napisala.
Kod mene već duže vrijeme neka zbrka.
Zbrka u glavi,zbrka na poslu,zbrka u životu...
Nevjerojatno kako mi se u jednom danu izmjenjuju raspoloženja,od sveopće radosti do totalne žalosti.Ali tako valjda mora biti.

Nakon ne znam koliko mjeseci,napokon sam se dočepala klupka konca koje mi je falilo da zgotovim LJETNU majcu...

Vjerujem da bu ju Doda do ljeta prerasla pa ju ja automatski nasljedim!No sad je može ko neki prsluk nositi preko pamučnih majca.Glavno da joj se sviđa jer su nam se u zadnje vrijeme ukusi totalno razišli...
Tako sad radim samo ono što ona naruči,drugo nema smisla.

Polako ali sigurno rastu dva spiralna šala.Jedan crni,drugi bijeli.
Kako mi je to pomalo dosadno gledam šta bi dalje.
Tako sam u subotu ulovila malo vremena i otišla vidjeti vunicu.

Od vune sam kupila Renatu koja nije ni plava ni ljubičasta.Baš mi je zapela za oko.Jedini problem je što je dosta tanka pa će potrajati dok od nje nešto ispadne...

Nisam mogla odoljeti šatiranoj i smeđoj Marini mada uopće nemam neku predođbu šta od nje napraviti.No neka ideja će mi sinuti onak uz put.

Subota ,osim što mi je donjela nova klupka vune,donjela mi je i Janu!
Već je stvarno bilo krajnje vrijeme upoznati je.
Naše druženje je između ostalog bilo i "radno"...
Evo što je iz toga nastalo-SUSRET
Nadam se da se u subotu vidimo u što većem broju!

A sad uzimam igle u ruke i dovršavam spirale!

02 listopada 2009

Jesen...

Ovako je danas izgledao moj orah...

A ja izgledam skoro kao on.
Ulovilo me nešto jučer i skoro me ubilo...
Zima pa vruče,malo govorim,malo ne mogu (na radost mom Najdražem...)pa gladna,a niš nema okusa...
Veli danas moj Dok:"Bu prošlo,a ak ne, dođi opet!"
Pa sad ti znaj jel bu il ne bu...

A jučer sam shvatila da sam se razbolila čim je Najdraži došao doma s "maturalca"...
Naime,kolegica s posla je prije par dana rekla da joj muž ide na maturalac (službeni put ) pa se veselila kako će par dana odmarati i niš ne raditi...Čim joj se muž vratio,ona se razbolila!
A Najdraži je išao na svoj "maturalac" iz gušta.U stvari...smilovala sam se na njegova zapomaganja kako on nije bio na moru,kako bi samo na par dana na ribe...,a ja brzo spakirala njegov kofer dok se ne predomisli...
I on se vratio,a ja bolesna...
A šta je radio na Mljetu???


Iskreno,mene je ovo začudilo...on se inače boji morskih pasa i nikada ne pliva daleko...Sad je i ronio...da ne povjeruješ.Nametali su na njega sve što treba,čak i utege,što mi je bilo smiješno jer ga ima o-ho-ho...Da sam ja bila tam metnula bi još koji...pa da vidim jel bi isplivao van!

Ovih sam dana napravila torbicu za notebook...


Radila sam je od trapera,crnog,umetnula vezeni dio sa svojim imenom,i da ne bude baš jako pusto,naheklala jedan cvijetić...
Iz nutra je tanka spužva i podstava.Napravila sam malo šire da mi stanu i popratne žice.

A sada štrikam spiralni šal.

Pokušala sam ja to raditi i prošle zime,ali sam odustala.Kako sam ja sa tim uputama i šemama na Vi,bila sam se tako zapetljala da sam ja izgledala ko spirala,a šal se nije nikud frkao...pa sam podivljala i sve bacila.
Jučer sam sama sebi rekla da ovaj puta nema odustajanja.I krenula.I evo se frče u spiralu!
Koliko mi je trebalo?Neću priznati!
E sad pletem dok ima vune...mislim da će biti jakooo dugačak...

27 kolovoza 2009

Uff...

Da baš tako...Uff...
Vruče mi je,umorila sam se...

Gotova je uživancija nazvana godišnji odmor.
Odradila sam već drugi tjedan na poslu i još uvijek ne mogu shvatiti da sve muke kreću iz početka.

No krenimo od odmora...

Da,stvarno je bio odmor...
Već treče ljeto za redom Doda i ja idemo na more SAME!
I zbilja uživamo,odmaramo.Nema nekog pretjeranog kuhanja,nema pranja veša,nema saugera,ma nema ni prašine...samo uživancija i izležavanje.
Ovo ljeto smo si uzele puna tri tjedna.Najdražeg smo ostavile doma da čuva Zmaja (svoju ljubljenu majku),vjerujem da je "uživao"...

Ako sad očekujete neke golišave slike sa plaže,more,palme-nema!
Fotka je bila u torbi i nismo se ni sjetile iskoristiti je...
Nema ni slika nekih štrikanja,heklanja ili bilo kakvog ručnog rada...ništa nisam ponjela...čak ni iglu i konac,gumba na robi i tak nemam pa nije bilo straha da ću koji morati prišiti...

Jedina zanimacija mi je bila čitanje...



Odavno sam pročitala sve romane koje je Zagorka napisala,još tamo krajem osnovne škole.No Gordanu sam gotovo potpuno zaboravila...i tako sam u veliku vreču natrpala 140 romana (moja ih je mama kupovala svaki ponedjeljak,kasnije ih je dala uvezati u knjige,sve osim ove Gordane ) i krenula sam čitati.Sve skupa 6720 stranica...progutala sam ih u ta tri tjedna!
Susjed Zlatko je samo klimao glavom kad me ranim jutrom našao na škalinama sa kavom i novim nastavkom...Jedno jutro mi je samo onak uz put dobacio:"Ja si bum na čelo flomasterom napisal KNJIGA pa me buš ovo ljeto možda i pogledala..."
I pogledala sam ga i zaključila da se zdebljal od prošle godine ko pajcek,posjedio,ostario...bolje da sam čitala.

A ovo klupko je Mici...
Image Hosted by ImageShack.us
Novigradske mačke su strašno divlje,i grizu i ne daju se dirati...no ovu smo malu micu macu hranile danima pa je po malo počela prilaziti,čak se ponekad dala i pogladiti.Na kraju je spavala u teglici za cvijeće...Ni sama ne znam koliko ju je ljudi došlo slikati u tom krevetiću.Nadam se samo da su je nakon što smo mi otišle ljudi nastavili hraniti...

Tako se Doda igrala sa Mici.
Sve što je lijepo-kratkog je vijeka...
Pa smo se vratile doma.
Tu nas je dočekala jurnjava za knjigama.Ne želim ni misliti više o tome.Istina da je Doda sama odradila veliki dio posla pa nam je ostalo kupiti samo još par sitnica.Gotovo sve knjige uspjela je skupiti od prijatelja,pa je kućni buđet pretrpio samo manji šok.

Što znači da su se za te novčiće mogle kupiti neke druge "prijeko potrebne stvarčice"...

Odmah nakon povratka s mora dočekala me moja "uplakana" mama...Krepao joj kompjuter!Koja je to žalost bila...
I naravno,kako je ona tvrdoglava i uporna,nije se moglo čekati da se komp popravi za dan-dva,moralo se u šoping...I kupila je mali netbook.
Tu sad uleče Najdraži odma sljedeći dan...
Kupio i on meni jedan!!!


Mislim,nije da mi je baš bio neophodan,ali...kako bi to bilo da mama ima ,a ja ne!?!?
Tako sad imam novu igračku,veličine rokovnika.
Sad imam posla...Nisam htjela kupiti torbicu jer imam 100 ideja kakvu ću sama napraviti.Mislim da ću u tu avanturu krenuti sutra...

A pošto sam se vratila na posao,pala sam u depru...Sama riječ ustajanje me baca u očaj,situacija u firmi još dva koraka u rikverc,o plaći da i ne govorim...pa sam šokove s posla lječila kupovinom...
U stvari,krenula sam samo "gledati",a donjela sam doma dva para cipela...za štrapac i za gušt!




Šta da radim?Čak sam birala Eci-peci-pec,ali na kraju nisu ni jedne ispale...
Uff...,baš sam samu sebe razveselila!

Jesam se raspisala...

Tako...,sad krečemo po starom.
Doma me dočekalo sve kako sam i ostavila...pa čak i Mali...
Image Hosted by ImageShack.us

19 srpnja 2009

Odmor?!...- ne...

Otvorim jučer nakon dosta vremena svoj blog...i vidim novi komentar...

Fališ mi!-veli Misha...

I pogledam datum zadnjeg posta...pa to je bilo u petom mjesecu!!!
Priznajem,nisam pisala,nisam Bog zna kaj ni radila,nisam Vas posječivala...u stvari malo sam tu i tamo škicnula ali nisam gotovo ništa komentirala...
Neću se sad opravdavati...
Istna, vremena sam imala i previše,ali volje nikako.Izdogađalo mi se more ružnih stvari koje su me bacile 10 godina natrag.
Nije važno...idemo dalje...

Misha ,draga,to tvoje "Fališ mi" me toliko raznježilo da ti ne mogu reči!
Ma falite i sve Vi meni!
Zato sad sjedam,primam se posla ,i nastavljam druženje...

Radila baš nisam...
Jedna majca stoji i čeka jedno,to jest niti pola klupka konca da je dovršim...no dućan na mojoj selendri koja se zove Grad Velika Gorica radi samo do 14 sati od ponedjeljka do petka...subotom im ne pada na pamet raditi...pa ja čekam...možda taj pamuk više i ne nađem...
Ali,od idućeg sam tjedna na godišnjem pa mi se možda posreći,ako i oni ne odu na neki odmor.

Napravila sam u sve ovo vrijeme samo jednu pamučnu majcu.

Več sam je dobrano iznosila...ajde da i sebi ugodim koji puta!

Ovih sam dana stalno nešto radila po dvorištu.Travu sam kosila ni sama ne znam koliko puta,ova kiša ju je dobro zalijevala,a ona raste ko da je po minuti plačena.
Bazen ove godine nismo postavljali jer je dugo bilo ružno vrijeme.Sad je tek tjedan dana lijepo,idući krečem na more i vračam se krajem 8. mjeseca pa se za tjedan dana kupanja ne isplati ...
Zato sam kopala,ravnala,sadila...i kupala se u znoju lica svoga.
Evo jednog šarenog da Vas razveseli...širi se ko korov i stalno cvate!

Image Hosted by ImageShack.us

jučer sam bila malo u gostima kod dragih nam prijatelja pa sam Gazdu natjerala da mi iskopa mladicu bambusa!

Image Hosted by ImageShack.us



Sada ću je par dana držati u vodi pa u zemlju sa njom!Njegovo je drvce prekrasno,nadam se da će i ovo jednog dana biti tako lijepo...

Eh da...
Kako kod mene ne može proči bez mojih pasa...
Malo sam u komi jer su mom starom Nereku dijagnosticirali tumor.Napravio se na prstu zadnje šape...a kako je on već jako star narkoza i amputacija ne dolazi u obzir...Tako sad trčkara okolo na tri noge.Veli veterinar da ga niš ne boli ali da on tako hoda da tu nogu štedi...Vjerojatno neće umrijeti od tumora nego od starosti,ali ja sam sve jedno žalosna.
A da nam ne bi bilo dosadno,pobrine se Mali...
On je ponovo,po ne znam koji puta ranjen!
Naravno da je ponovo u pitanju šapa,ponovo onaj peti prst...već se pitam ne radi li to namjerno da nas plaši i da mu se 100% posvetimo...
A to izgleda ovako...



I sad nek mi netko kaže da nije glumac!!!???

12 svibnja 2009

Idemo dalje...

Hmm...
Neću reči da sam super,ali kako je bilo ...sad sam već, recimo, OK.
Ima dosta faktora koji me u životu bacaju debelo u rikverc,trudim se, ne obazirati se na sve to,no kad dođe do onog "ruba" ,stvari izmaknu kontroli...i ja jednostavno pucam!Doslovno pucam po svim šavovima.
Tih dana (tjedana ) bježim od ljudi i od same sebe.
Eto,i sad krečem dalje...

U prošlom postu,sva zdrmana i bezvoljna,zaboravila sam Vam pričati o koncertu...
Ma nije stvar otići na koncert...(iako se sad ni uz najbolju volju nemrem sjetiti kad sam zadnji put bila i ko je bio u pitanju...),nego s kime sam bila!

Negdje tamo početkom 4. mjeseca usred sastanka na poslu (Šef je nešto na veliko i "jako ozbiljno" urlao...) zvoni moj mobitel.Da zvoni!Taj i mrtve budi.
Ja se lijepo javim i velim:"Nemrem sad -zovem za par minuta..."
No moja frendica se ne da samo tako otpiliti,zove opet.
Sad me već Šef grdo gleda preko cvikera ...
Ja trpam mob u ladicu,ali tamo još gore jer vibrira i trese limenu kutiju za bombone...
E sad se moram javiti pa kaj bilo!
I čujem Nju sa druge strane:"Stara,idemo na koncert Miše Kovača?"
Ajme,di me nađe!Koji Mišo?!?!
Da je se riješim velim:"Može." i prekidam...
Zvoni opet-o ne!
"Čuj,al vodimo i moju i tvoju mamu!"
E tu sam izašla iz sobe,postalo je ozbiljno...
Dakle,vodile smo i Mame!


Ma nemrem reči da mi nije bilo dobro...
Drugi dan nisam mogla ni glasa pustiti,na oduševljenje mojih radnih kolega...
Mame su bile čisto pristojne.Je da smo ih ostavile na tribinama na njihovom mjestu,a mi zbrisale dole u opću gungulu.
Jedino što se nismo mogle dočepati ni kokica ni pivice jer je unošenje u dvoranu zabranjeno.Neki su uspjeli prošvercati i cugu,kak,ne znam...Znam da smo se dogovorile da idući put nosimo pljoskice pod majcama,da ne umremo od žeđi...
Slikala sam par fotki mobitelom,no nisu baš neke...

To je ono što sam zaboravila...

Ljubičasto pletivo iz prošlog posta sam ipak dovršila.

Ispala je ljetna majca od raznih ostataka konca koji su se dugo povlačili po raznim kutijama i košaricama.
Jedini je problem kaj mi je malo "pes pojel meru"-hoće reči da je malo pre kratka...
Moja Doda je jedva navuče i onda je kratka ko topić...
Ja još nekak i stanem u nju,ali ocrtavaju se neke "čudne"izbočine sa strane...hmm...
Mislim da bi trebalo možda koju kilu smaknuti pa bi i ti čudni "šlaufi" nestali.
Ma nači čemo nekog kome će biti dobra!
A da mi se "zdravstveno stanje" popravlja,vidi se iz ovoga

Ne odustajem,pletem i dalje!Samo sad pazim da bude i dovoljno veliko!

28 travnja 2009

Izgubljena...

Tu sam...
Izgubljena...takav je i naslov...
Da Vam sad na veliko pričam šta ima,šta se događa?...
Nemam snage,a ni volje.
Osječam se jadno,zdrobljeno,zgužvano,sažvakano pa nakon svega ispljunuto...
Nisam dobre volje,nemam volje.
Nije to više ni proljetni umor,to je nezadovoljstvo.I kad me to ludilo spopadne ne volim pisati,ne volim raditi,samo se zavlačim u neke kutke da me nitko niš ne pita i da me nitko ne vidi.
Svadljiva sam do zla Boga...
Zadnje sam vrijeme povrijedila neke ljude svojim ponašanjem...žao mi je,a možda su stvarno s razlogom dobili porciju...ne znam i ne trudim se razmišljati jer se onda rasplačem.
Šta mi se to događa???

Ne mogu se pohvaliti novim radovima,sve što započnem bacim u neku kutiju i tak to tam skuplja prašinu i neko moje bolje raspoloženje.
Jedino sam završila "knjižicu" za igle ,no i ona već dva-tri tjedna čeka da je pošaljem onome kome sam je namjenila...

Pletem tu i tamo,večinom kad čekam Dodu da završi s treningom,a to je u autu...

Ne ide mi...
I to bu završilo u nekoj kutiji iz jednostavnog razloga što mi se više ne sviđa boja.

No da ne ispadne da radim samo zlo...
U nedjelju sam u svom dvorištu našla bebu kosa.Već ga je susjedina šugava(doslovce je šugava i ofucana)mica-maca htjela zgrabiti...Tak sam vrisnula da su zbrisale i maca i susjeda u kuću!
Ptić je od nekud ispao,gnijezdo nisam uspjela pronaći,pa je završio ovako...

E sad počinje drama.
Kud sam se jedva spentrala na te čemprese (visoki su prek 4 m) i uglavila kutiju da ne zvekne ponovo mici-maci u zube,njegovi mama i tata kos neće ni blizu!Boje se kutije...
E da mi je to bilo snimati!
Mama i tata dođu na metar i odu jer možda je to neka klopka...I tako to traje nekih 2 sata.
Mama ko mama napokon riskira i dođe do ruba i ubaci malom neki zalogaj jer je već tak vrištal da sam ja htjela gliste krenut kopat.
A tata,muško ko muško...samo je odlazil i dolazil,i svaki puta ima u kljunu sve više glista i crva,ali nikako da priđe kutiji bliže od metra-papak!
A žena Kos...ona je tak kričala na njega da sam se ja smijala-prava baba!
I tak ga je raspizdila da je nakon više od pol sata njenog jamranja podivljal i hitil sve te gliste i crve i ODE!
Koja bračna (mračna) idila!
I po čemu se onda ja i Najdraži razlikujemo od njih?
Tak i on kad ga pilim samo zeme jaknu,mobitel i pljuge i ode van na kavu dok se ja ne stišam...
Hmm...
Danas mi je "dragi" striček poštar donio ovo...
Image Hosted by ImageShack.us

Eto,i to me malo bacilo u bed...već 41!
Do nekog veselijeg posta...